Bihorci u dijaspori trebaju uzeti stvar u svoje ruke

Odlaskom na “privremeni” rad prve generacije gastarbajtera početkom 60tih, situacija na tržištu rada znatno je se rasteretila. Tadašnja država je u tom potezu vidila ne samo ekonomsku korist, nego i političku, a i smanjila je socijalni bunt stotina hiljada nezaposlenih i gladnih joj stanovnika, od kojih su dio bili Bošnjaci iz Bihora.

Ta raseljavanja su joj itekako išla i u prilog, posebno u onim sredinama gdje je bilo Bošnjačko stanovništvo. Deviznim doznakama iz inostranstva izravnjavala je poprilično negativnu platnu bilansu u Bihoru i poboljšala ekonomski standard domaćeg stanovništva. Inače bi Bihorcima već tada odzvonilo.

Gastarbajter je svoje bogatstvo stekao trudom i na vlastitim “kostima”, koja su kod mnogih rezultirala bolestima i mnoge nažalost koštala nesreće ili rane smrti.Problem dijaspore leži dosta i u njoj samoj. Slaba informiranost, nezainteresiranost, nestručnih ljudi koji vode klubove i nevoljkost. Nažalost mnogi podliježu asimilaciji, uzimanju državljanstva i u cjelokupnom prekidanju veza s domovinom.

Treba znati da prema službenim podatcima samo u nekoliko dijasporskih zemalja (Luxembourg, Njemačka, Belgija, Francuska, Austrija, Švajcarka, Švedska, Norveška) živi 15,000 Bihoraca i njihovih potomaka. Dijaspora je jedan od najvećih društvenih problema, kako mladima pokazati vrijednost škole i učenja o našim životima. Kako objasniti, da čovjek kao racionalno biće nije ništa drugo nego sakupljač iskustava prošlih naraštaja.Nažalost danas Bihorce u domovini ne zanima puno sudbina njihovih pripadnika u inostranstvu. Većinska stranka stoji (iz političkih razloga) deklarativno uz njih, dok bi je ona najveća opozicijska najradije poslala na mjesec.

Bihorci u dijaspori trebaju uzeti stvar u svoje ruke i izabrati vlastite predstavnike za Crnu Goru i dati nogu onima koji su je nekada obilazili i gostovali u otrcanim odjelima izlizanim cipelama. Par godina kasnije, mnogi od njih tržili su od dijaspore pomoć i davali lažna obećanja, što vidimo da smo izigrani. Valjda i sami znaju da “tamo” više nemogu napuniti svoje torbe.

A vrijeme je i da tzv. “DPS” - mrzitelji roda svog, nadojeni samih sebe i svojih jadikovanja, puste gastarbajtere na miru i prihvate se posla, kojeg mnogi od njih decenijama nijesu uradili, da nam vrate ono naše što je oduzeto i što nam pripada (opštinu Petnjica).
Tufo Muratovoić