Život u Dijaspori

Moji bihorci, ovdje pišite kako ste dospjeli u zamljama zapada i onda bijelim svijetom1
Šta vas je nagnalo?

Čobani


Šta vi, bogati, tamo u dijaspori radite?
Znam, pitaće poslije i kolika mi je plata
I kako i on da dođe do nje.
Mi smo čobani, kažem ja.
Kakvi bolan čobani? Zar i tamo ima stoke?
Stoke ima svugdje, i u svakom ljudskm stadu
Ali mi tamo, u dijaspori da prostiš, ne čuvamo ovce.
Nego šta, uporan je pitadžija.

Čuvamo naših pet prsta, izmotavam se ja.
Kakvih, bolan, pet prsta?
A ja dignem ruku, onako ko što nas stećak i uči
I sve mu na prste nabrojim:
KULTURA, jedan
TRADICIJA, dva
IDENTITET, tri
JEZIK, četiri
I VJERA, pet


I sklepam od tog pjesmu
I kažem djetetu – deder, nauči napamet
Jer ovih naših pet poštenih prsta
Ugrožena su vrsta


A onaj vrli pitadžija trepće očima
I sve nešto odbrojava na rukama
Valjda će skontat da je pet
Nešto više od tri prsta.

e.t.

Rastrkaše se Bihorci na sve strane svijeta: koju koru hljeba da mogu zaraditi, rješiti svoje životne probleme.
Neki ko slijepi putnici, neki s skupo kupljenom kartom doguraše do zemlje snova. Jedan dio njih se doduše nakon nekoliko godina razočarano vratilo u rodni kraj, nego većina zauvijek ostade u “Americi čemerici,Evropi,Australiji i Kanadi” nevidjevši više svoj Zavičaj, plodnu Petnjičku ravnicu, rascvjetano proljeće, mirisne livade i proplanke.
Mračni rudnici, tvornice i željezare bijahu mjesto gdje nisu tekli med i mlijeko, nego krv i znoj. Radilo je se i gdje se god mogao naći neki posao.
Oni koji su imali više sreće donesoše dolare- marke, pokupovaše zemlju, konje, vodenice, napraviše kamene kuće.
Početkom šesdestih godina opet zapadna Evropa, ovaj put Njemačka, Švajcarska i Austrija otvorile svoja vrata za kolone, polupismenih, ali radno sposobnih bauštelaca i ostalih fizičkih radnika. Barake, rintanje po 12 sati dnevno, drugoklasna hrana, čirevi na želudcu, samoća, nada, izazovi i nostalgija…
Bivšoj državi Jugoslaviji upala kašika u med, riješiše se kolone nezaposlenih, a na drugoj strani profitiraše od njihovih deviza, koje bijahu spas za već tada posrnulu državu. Tako su one 1972. godine iznosile čak 84% svih deviznih transfera i time podmirili trgovački deficit zemlje. Počeše nažalost i prvi i sa “mercedesom” dolaziti kući, ne po svojoj želji. Oni koji su bili bolje sreće morali su si uštediti koju marku za Forda Rekorda, Taunusa, folciku ili golfića. Kasnije samo merđžo postade status uspješnosti, ali često puta i naivnosti. Odvedoše se djeca, rodiše im se “tamo” i druga, produžiše se “papiri”, brakovi, državljanstva. Napraviše se u rodnom mjestu ceste, vodovodi, škole, glomazne kuće, danas često puta, posebno one koje zjape prazne, omiljeno “izletište” lokalnih dugih prstića. Umirovljenici, koji su većinom bolesni vratiše, za mnoge su neshvatljivi. Njihova radna navika kod nekih nailazi na skepsu, ali su zato njihove mirovine za sve prihvatljive, prije svega za one koji idu u život s parolom “nek´se svako´ brine za svoju djecu”.
Sreće, napredka, ali i teškog rada, otuđenosti, patnje i samoće. Ostade samo rodni kraj, kakvog Bog stvori, a čovjek uredi. Nekima nažalost zauvijek samo u sjećanju. A nekima gubljenje svog porodičnog stabla.

U POHODE ZAVIČAJU
KO IMA SVE A NEMA ZAVIČAJ TAJ NEMA NIŠTA – KO NEMA NIŠTA A IMA ZAVIČAJ TAJ IMA SVE (narodna izreka)




U organizaciji Bošnjačkog savjeta, najviše institucije Bošnjaka u Crnoj Gori, u okviru tradicionalne manifestacije“Sehara bošnjačke kulture“ u Rožajama je od 29.07.-01.08.2009. godine organizovana manifestacija pod imenom U POHODE ZAVIČAJU – susrete udruženja i organizacija koje okupljaju Bošnjake u dijaspori, s pojedincima i organizacijama iz Crne Gore. Ideja je da se okupimo na jednom mjestu, formiramo mrežu organizacija, razgovaramo o aktivnostima od značaja za sve. Predviđeno je da se prije održavanja OKRUGLOG STOLA, organizuje trodnevno putovanje kroz Crnu Goru i druženje koje će omogućiti ne samo bliže upoznavanje samih učesnika, već i upoznavanje s kulturno-istorijskom baštinom bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.Ova manifestacija je organizovana sa ciljem da okupi organizacije i udruženja Bošnjaka Crne Gore u dijaspori, kao i istaknute pojedince i da se sa njima razgovara o pitanjima i projektima od značaja za sve. Pozivu Bošnjačkog savjeta su se odazvali predstavnici Bošnjaka iz Makedonije, Francuske, Holandije, Njemačke, Švedske, Sjedinjenih Američkih Država, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Švajcarske i Turske i to : Fatima Škrijelj- KC.Bošnjaka Makedonije, predsjadnica; Ličina Atif, Udruženje iz Francuske, Predsjednik; Adrović Edin , Udruženje iz Francuske, Sekretar; Sijarić Alija, Asocijacija prijateljstvo LUX.-CG; Agović Ernad, Asocijacija UMA-unija mladih aktivista Luksemburg; Aličković Sulejman, Administrativni savjet BD-Fonda Luksemburg; Radončić Ahmet, “BEHAR" Holandija; Destanović Osman, DBK-Kosova Njemačka; Dipl.Ing Balkan Adem,Kulturni i sportski centar Sandžaka, Minhen, Predsjednik, Serkan Őnder, Kulturni i sportski centar Sandžaka, Minhen, Sekretar; Sijarić Safet , B.D Fond Dijaspore Lukesmburg, Munir Ramdedović , Asocijacija prijateljstvo Lux-CG , Predsjednik; Ličina Faruk , Asocijacija prijateljstvo Lux-CG , Sekretar; Ćeman Mehmed, MBK-koalicija 6 NVO- Kosovo, Predsjednik;Mehović