Bošnjaci u Bihoru, kao uostalom i sve ostale manjine u CG, nalaze se u teškoj situaciji i izloženi su manipulacijama pridošlima s različitih adresa. Njihov je broj u stalnom opadanju, prije svega zbog okrutne politike koja se vodi prema ovom kraju, u kojem ostaju opustjela sela u kojima su do tada živjeli stanovnici Bihora, iseljavanja s njihovih stogodišnjih ognjišta i naseljavanja negdje po Evropi traje i dalje. Što ne vodi ni dan danas ničemu osim bola koji njima postaje nepodnošljiv.
DPS od samoga početka vodi takvu politiku i ona svoje čvrste temelje ima upravo u devedesetim godinama, u politici čelnih ljudi DPS-a, koji nikada nijesu iskreno prihvatili ideju „opština Petnjica“ kao samostalnu opštinu, s kojom su se okrutno i bešćutno poigrali, Petnjica kao nije bila bitna u njihovim suludim planovima u ovoj zemlji. Politika DPS-a upravo je najodgovornija za ovo stanje u kojem se danas nalazi Petnjica, ali ta je politika dugoročno jednako štetna i za bihorce. Iako je, nažalost, većina ljudi u Bihoru protiv politike koju DPS nastavlja voditi, ipak je potrebno reći kako ljudi koji ukazuju na sebičnost i pogubnost jedne takve politike i koji zbog takvih svojih stavova imaju problema u vlastitim životnim sredinama.
Da li ova politika donosi bilo kakve pozitivne pomake za Bihor?
Ne vidim nijedan jedini pozitivan rezultat politike DPS-a, niti ta politika može u budućnost donijeti bilo kakvo dobro bihorskom narodu, osim što ostaje pustoš u Bihoru. Oko odgovora se ne treba mnogo razmišljati: krivi su bihorski političari, koji predstavljaju i vode ovaj narod, manipuliraju njime, njegovim interesima, koje ne stavljaju na primarno mjesto svog političkog djelovanja.
Bitno je kazati da Bošnjaci iz Bihora loše stoje na svim razinama, državnim, ali i opštinskim, pa i tamo gdje im niko ne može poremetiti nacionalnu idilu. Bihorci ne znaju, barem je tako do sada bilo, graditi vlastitu kuću, sami sebi podmeću nogu jer ne znaju odvagnuti niti izdignuti nacionalni interes ispred stranačkog, a uz to se koprcaju u blatu vlastite pohlepe, svojih interesa i korupcije.
Demokratija je pokucala na vrata Bihora i vratila se natrag. Da bi posmatrali sve ono što se događalo u posljednjih 10 godina, vratimo se na 2000. godinu, kada se povjerovalo da će demokratija jače pokucati na vrata. Bošnjački narod u Bihoru je doveden na granicu iščeznuća, a politikom za interesne skupine prodavao nacionalni interes. Možda ovo izgleda žestoko, ali je nepobijena istina.
Tufo Muratović