- kame (citat):
- Zaista neznam no o kojem je Aladinu rijec ?
??
O piscu Aladinu Lukaču
Aladin Dino Lukac rodjen je u Bijelom Polju 4. februara 1976. dodine. Zivio je u Novom Pazaru gde je kao maturant Gimnazije 1994. godine objavio zbirku pjesama Suze cuvaju hromi ljudi.
Lukac je izgubio zivot 31. Jula 2003. godine u saobracajnoj nesreci u Gorjevcu kod Bihaca. Zajedno sa Lukacem zivot su izgubila dva njegova druga. Okolnosti ove saobracajne nesrece jos uvek nisu rasvetljene.
Aladin Lukac je studirao na Fakultetu kriminalistickih nauka u Sarajevu gde je osnovao klub realnog aikidoa Walter .
Pjesnicku zaostavstinu Aladina Lukaca istrazivao je njegov otac profesor Serif Lukac.
On je za stampu priredio ove dve zbirke pjesama koje su se od skoro nasle pred citaocima.
Objavljivanje ovih zbirki pjesama pomogli su brojni ljubitelji knjige.
Aladin Lukac je postojao na ovoj zemlji, hodio, zborio pisao sve dok se nebo ne nastrhnu na njegovo mlado tijelo i odvede ga u beskraj što su i dokaz njegova djela koja će živjeti dugo-dugo iza nas.
BESKRAJ
(Aladinu Lukaču)
Naučio si da ti noć sija kao dan
sabah si nazirao samo,
Sada iz daleke tame
rasute riječi u stihovima
sačuvaše "suze hromih ljudi"
Tvoj lični beskraj
zateći će i poslednji ljudi
na ovoj planeti.
Tvoje ruke cvjetaju
dok mladost stade
pored sumorne ceste.
krilate misli se u grozd sakupiše
u travi zarastoše,
a Ti, za uzdisanje
vremena nemas.
U srcu ti sunce spava
dok te sudba za ruku odvodi
do tvojeg beskraja.
Svome bratu ALADINU
Prođoše i ova tužna vremena
A moje srce u tami živi
Dodatno moje posrnulo tijelo
Tebi se vječno divi, divi.
Otišao si negdje, a nestao nisi
Zovu te stalno drugari isti
I oni novi što se rađaju
hodit će po tvojoj pjesničkoj pisti.
Aladin nosiš ime od rođenja
Na nišanu tako ti i sada piše
žalosna nije otadžbina
Jer s tobom danju i noću diše.
Novi Pazar se umiva jutrom
Tvojim stihom zrake nam pruža
Na tvome stolu Velika nado
Nikada neće uvehnuti ruža.
ALADINU
Viknut ću u snu i dozvati te
Pitat ću te kako dalje ići
Tražit ću svijetlost koja te obasjala
Eh,, da mogu bar malo na tebe ličit.
U mojoj duši još pospan nisi
U mojim pjesmama stalno te ima
U mojoj krvi zrnca su tvoja
Ime mi tvoje stoji u ustima
Kada si htjeo otići tamo
Na boljem svijetu, časnih ljudi
Nisi nas ostavio na cjedilu
Tu si sa nama i uvijek budi.
Tvoje su sjene vidljive jako
Koprene nema za tebe samo
Gledamo te stihom i pjesmama
Postojiš pjesniče vazda u nama.
Esma (Lukač) Muratović