Ništa u Bihoru nije slučajno

Ništa u Bihoru nije slučajno. Ali istina je da smo, ipak, mi glavni krivci za sve to. Bez naše volje ništa ne bi prošlo. Ne tjeraju nas drugi da navijamo na utakmici za susjednu zemlju kada igra protiv naše, nego to mi sami to želimo. Ne tjeraju nas drugi da preziremo sami sebe, umjesto da se ponosimo sami sobom, nego mi to želimo. Mi sami ne dozvoljavamo da se vratimo svojim kućama, a onda kukamo što se smanjuje broj stanovnika, što nam škole ostaju puste, što nemamo opštinu. Mi smo stalno kivni na vlast koja radi sve naopako, a onda na izborima glasamo za iste. I kako onda oni izvan Bihora bez po muke manipulirali i nama i našim Bihorom? Kako će oni voljeti naš Bihor, ako ga mi sami ne volimo.

Namjerno nam naprave takvu političku igru da ni najveći poznavalac funkcioniranja države ne bi uspio sklepati, kako bismo se imali oko čega svađati. Svi smo nezadovoljni, ali neki u nekim segmentima. Svi bi željeli promijeniti, ali na način koji nije prihvatljiv za nas. Jedni žele vlast u vodećoj koaliciji i podjelu po principu «Ko drugome jamu kopa-sam u nju upada», drugi hoće opštinu Petnjica, treći ni sami neznaju, a svi se kunu da žele Bihor i Petnjicu kao opštinu. Razumije li neko tu logiku?! Političari sve gledaju i govore da je to glupost, ali samo toliko da se ono što govore ne shvati ozbiljno. Jer ako se počne normalno raditi, ostadoše oni bez tako lijepih položaja i visokih zarada preko noći. Ogroman procent brojnih donacija otišao je upravo u njihove džepove. I nikako nije slučajno što je napredak sporiji nego što nam je svima jasno da je moguć.?

Što nam vlasti ne pomognu? Pomažu nam, itekako! Ali onako kako njima odgovara. A njima, čini se, odgovara da imaju jedan ovakv Bihor preko čijih leđa mogu pokazivati svoju «principijelnost». Njima odgovara i da imaju na koga pokazivati prstom kao loš primjer, kao: «Pogledajte kako je tamo, kod nas je odlično!» Šalju nam pomoć, ali samo da preživimo, da možemo biti dovoljno sposobni za nove izbore kada to njima bude odgovaralo. Njima ne treba partner, nego rudnik iz koga će, prema potrebama, crpiti glasove, mjesto i stanovništvo za isprobavanje novih ideja, razvoj političke strategije, a posebno mjesto gdje je moguće bez velikih problema razjediniti Bihorce.

Zato se ovdje i ne nastoji riješiti problem trajno, nego samo privremeno. Zato mi se čini da će se ovdje još dugo pisati pjesme u stilu i poezije «Ostajte ovdje» i da će se još dugo Bihorci radovati svojim jubilarnim okupljanjima kako bi se vidjeli u Petnjici iz dalekog svijeta. Ili neće? Možda nas uskoro neće ni biti, pa će ovaj problem tako biti, napokon, trajno «riješen» za Bihor?

T.Muratović