Piše: Zumber Muratović
OBILJEŽENO DVADEST GODINA OD SMRTI
ISTAKNUTOG BOSANSKOHERCEGOVAČKOG, SANDŽAČKOG I CRNOGORSKOG KNJIŽEVNIKA ĆAMILA SIJARIĆA
Dana 19.12.20009.godine Udruženje Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka sa sjedištem u Sarajevu obilježila 20 godina od smrti Ćamila Sijarića
Obilježavajući 20. godišnjicu od smrti pripovjedača i pjesnika Ćamila Sijarića, Udruženje Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u Bošnjačkom institutu u Sarajevu prisjetilo se ovog velikog književnika iz Bihora,. Na skupu su govorili književnici Faruk Dizdarević, Marko Vešović i Safet Sijarić. Na taj način su pokazali da vrijeme ni ljudska prolaznost ne mogu izbrisati djela koja je iza sebe ostavio ovaj veliki književnik. Bez sumnje Ćamil Sijarić je jedan od najvećih pripovjedača na Balkanu.
Ćamil Sijarić rođen je 1913. godine u Bihoru u selu Šipovice kod Bijelog Polja. Osnovnu školu završio je u Godijevu, a zatim je pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Gimnaziju je završio u Vranju, a pravo diplomirao u Beogradu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao sudski službenik u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banjoj Luci, a pred kraj rata izašao na partizanski teritorij i bio dopisnik TANJUG-a.
Od 1947. živio je u Sarajevu, gde je do kraja radnoga vijeka radio u literarnoj redakciji Radio Sarajeva.
Već kao gimnazijalac u Skoplju Sijarić se počeo baviti pisanjem pjesama, koje su u knjigama objavljene tek 1988. ("Lirika") i 1990. ("Koliba na nebu").
Njegov raskošni umjetnički dar bio je prvenstveno pripovjedački i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i historije Balkana.
Pojedina djela prevedena su mu na ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski, njemački, estonski i mađarski jezik.
Dobitnik je više književnih nagrada i društvenih priznanja, a bio je redovni član ANUBiH-a i ANU Crne Gore.
Obilježavajući 20. godišnjicu od smrti pripovjedača, romansijera i pjesnika Ćamila Sijarića, delegacija Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo položila je cvijeće na njegovo posljednje počivalište na groblju Bare u Sarajevu
Ppod sumnjivim okolnostima poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu 1989.godine. Za njim su ostala mnogobrojna djela, a ostao je i ovaj stih:
”Kažu: Kad se umre, tad se ćuti.
Biće to za mene divota,
Jer ću moći da podnesem
Ono zbog čega sam ćutao
Cijelog Života.”
Home 