recenzent...______________Zumber Muratović
BRKA U SRCU MOM
Pred nama je tekst izuzetno vrijedne zbirke pjesama pjesnika Bijelić Razima. On je očaran svojim rodnim krajem i pripada onim pjesnicima koji u velikom dijelu zbirke iskazuje sopstveno osjećanje. Iako je ovo njegova prva zbirka pjesama, piše kao svaki znalac. Njegovoj misli dopiru neki novi pjesnički vjetrovi u kojima se krije tajna pjesničkog umijeća. Višesmislenost iskaza i simbola iskazani su jezikom koji je direktan i ujedno apstraktan.
Pjesnik svoju zbirku pjesama sastavlja iz tri dijela i tako opisuje svoje rodoljublje, ljubav koja je vodilja svakog čovjeka i svijet mladih. Na taj način pokazuje svoj raskoš i spremnost da se uhvati u koštac sa tako širokom temom.
Pjesnik se našao u jednom trenutku u vrlo teškoj situaciji, gdje je stupio u borbu za goli opstanak u kojoj je bio ranjen. Upravo u toj činjenici se, poslije duže vremenske distance, krije nadahnuće za poezijom. Podsjeća nas na početak ovog genocidnog rata, suočava sa istinom koju je preživio. Iako je i sam bio žrtva agresije na Bosnu i Hercegovinu, pjesnik ne preza da stvari nazove pravim imenom. Pjeva o svijetu u svom vremenu i većinu svojih pjesama je živio. Njegova poezija je gusto naseljena i prelazi njegove međe. On je pjesnik zavičaja, rodoljublja, i pjesnik ljubavi. To su stihovi koje je njegova duša ispisala. Život nije mazio pjesnika, on ga je iznova u više navrata naseljavao, koji je nekada bio težak, kome se odupire svojom snagom, umijećem i saburom.
Znanje kao inspiracija i neposredna konkretnost, konstrukcija koju gradi otkrivajući samog sebe, nastaje ovdje i tu rentgenski vidimo šta pjesnika tišti. Svaki odlazak, izvan rodnog kraja i sopstvenog puta, je iskustvo više i predstavlja novi izazov.
Pjesnik shvata da je ljudska sudbina put kojim treba da prođe, ne da bi se vratio u prošlost i tako nadoknadio izgubljeno, već da bi se vratio u oazu mira. Sa ovom zbirkom pjesama ulazi u vode poezije, iznosi izvornu tajnu i jezikom imaginacije svakodnevnoj priči daje pravu formu. Veže događaje i stvari, metaforički ih usmjerava do jednog prostora, i tu im dozvoli da se zaljubljeno u svome elastičnom odmorištu opuste. Ljubav je dobar podsticaj pjesnikovom daru. On prvo piše zbivanja a zatim širi miris sreće, dajući mu toplinu i odanost.
Za pjesnika kretanje je igra u prirodi i zahvaljujući sočnom jeziku obraća se djeci, nudeći moderan poetski opus. Njegove pjesme djeca će sigurno razumjeti, iz slike u sliku, uz samo njemu znani ritam dočarava svjetlost dječije radosti, ljepotu igre u prirodi koja je izvor života.
Bez razlike što je ovo prva knjiga, pjesnik svojim pisanjem utire put originalnosti i daje nove smjernice pjesnicima u okruženju.
Iz razloga naznačenih kvaliteta, zbirku pjesama gospodina Razima Bijelića „Brka u srcu mom“ iskreno preporučujem za objavljivanje.