Bosnjacki eglen

ČOPEK I EŠEK


Egleni

Počinjemo sa serijalom značenja riječi u bosanskom jeziku koje je od zaborava otrgao Ferko Šantić. Zato budite sa nama svake hefte, i nastojmo da polahko u našem govoru vratimo riječi koje krase naš bosanski jezik.

Iznad mahale naše, na uzvisini zvanoj Jarčište, živio je dedo kojeg smo svi zvali Dervišaga. Da li mu je pravo ime bilo Derviš ili Dedo to, alahber, ni on sam nije znao. Hejbet je toga što bi se o njemu moglo ispričati, ali nešto ga je činilo posebnim.
Kad bi amidža Dedo petkom krenuo u džamiju, idući mahalskim sokakom, sahat-dva prije džume, znalo bi se oglasiti neko od djece pitajući ga:
-Kud ćeš to Dervišaga?
Za Dervišagu to je bilo najuvrijedljivije pitanje koje mu se, u taj vakat, moglo postaviti. Namah bi zastao, a onda bi se uzharunio, tafru čineći na onoga ko ga je ovo pitao. Najčešće bi znao reći:
-Ahh, ćopeče! Znaš li ti koji je danas dan? Neznaš, bezbeli, od tvojega čopekluka i dženabetluka. Uhhhh! uuhhh! Ešeče li jedan, da li bi ešeče. U ešekluku ti niko ravan nije! Selam nazovi, ako te je babo naučio...Čuj ti njega. Veliš kud ćeš to? A umijš li reći: Ako Bog da, Dervišaga? Haaa!
Amidži Dedu je bilo neshvatljivo da ga neko, petkom, pred džumu, upita: Kud ćeš to? Jer, znalo se. Džuma je i svi sretni, kako je on govorio, tada su u džamiji.

Osobit je bio eglen bošnjački kojim je Dervišaga muhabetio. U onome njegovome: Ahh, ć o p e č e! bilo je sadržano hejbet pogrda onome kome je upućeno, zapravo, bile su sadžane sve moralne negativnosti te osobe.

Riječ ćopek je riječ bosanskoga jezika, orijentalizam po porijeklu, a potječe od turske riječi: köpek = pahšče, ćuko, ker. Zamjenom tur. glasa -k- na početku riječi, sa bos. glasom -ć- dobijen je bosanski oblik ove riječi.

Lingvistički predstavljeno to bi izgledalo ovako:

ćopek, m (bos.-tur.) < bos. izved. od tur. köpek.

Od riječi ćopek izvedena je i riječ bosanskoga jezika čopekluk (tur. köpeklik) = pasjaluk, obijest, bezobraznost, drskost, nevaspitanst. Međutim, u bosanskome jeziku riječ ćopekluk obuhvata sve ove negativne osobine zajedno. Zbog toga je ono Dervišagino: Neznaš od tvojega ćopekluka, imalo izuzetnu težinu.
Ali, iza grdnje: ahh ćopeče! dolazilo je uvijek nešto još veće, još pogrdnije, a to je: Uhh, ešeče! U poređenju sa ovim, uhh ešeče, ono prvo: ahh ćopeče, bilo je kao tepanje, kao nešto dosta blago. Jer ešek je u bosanskome jeziku magarac, a ešekluk je magaraština, kao vrhunac drskosti, nevaspitanosti, bezobraznosti, odnosno nevaljalstva..
Iza svih ovih Dervišaginih horluka dolazila je uvijek i velika moralna pouka. Bila je ona sadržana u riječima: Selam nazovi!

No, selam će biti tema sljedećeg nastavka ovog feljtona, inshAllah.

U ranijim vaktovima kad je srboslovenstvom, kojeg smo, hasli, od ”milja” zvali jugoslovenstvom, bilo poklopljeno sve bošnjačko, i um i razum, i duša i tiujelo, i život i smrt…. jedna ovakva priča, kao ova gore ispričana, morala bi na kraju imati onaj čuveni dodatak: ”rječnik stranih riječi”, ”rječnik manje poznatih riječi”, ”manje poznate riječi” i sl.

Onda bi se uz kamaru riječi, iz gore ispirčane kratke priče, našla i pomenuta riječ ”ešek”. Jer prema ”pravopisu” bilo je ispravno napisati ”nevaspitan, bezobrazan, drzak, nevaljao”. Ali ako bi se umjesto toga napisaolo: ešek, batil, pezevenk, jaramz, kopilan, ugursuz, alčak, dženabet, ćulhanija, hairsuz, ters, edepsuz, ahlaksuz, terbijesuz…., onda bi se reklo da je to neispravno. A svi navedeni izrazi: nevaljalac, nevaspitanko, bezobraznik, drznik, ešek, batil, pezevenk, jaramz, kopilan, ugursuz, alčak, dženabet, ćulhanija, hairsuz, ters, edepsuz, ahlaksuz, terbijesuz…. sve su sinonimi bosanskoga jezika

Do duše sinonimi ”ešek, batil, pezevenk, jaramz, kopilan, ugursuz, alčak, dženabet, ćulhanija, hairsuz, ters, edepsuz, ahlaksuz, terbijesuz… vrlo malo su prisutni u današnjoj govornoj komunikaciji ili ih nejma nikako. Normalno je da ih niko neće prisilom vraćati u upotrebu jer svaki je jejzik, pa tako i bosanski, živa ”stvar”, podložana stalnim promijenama. Ali je zločin nad jezikom ako sinonime koje danas ne čujemo u govornoj komunikaciji smatrati ”neispravnim”, ”netačnim” ”stranim riječima” i sl.

Zbog toga, kao što svaki jezik na bijelu dunjaluku ima svoj riječnik sinonima, tj. različitih izraza za isti pojam, tako i bosanski jezik ima svoj rječenik sinonima. U tom riječniku za glagol ”udariti”, vjerovali ili ne, ima 145 sinoinima, 145 različitih izraza (od kojih je 9 vulgarnih) i nijedan od njih nije ni ”netačan”, ni ”neispravan” ni ”strana riječ”, ni……

Zbog toga neka nikad više, iza nečega što je bošnjačka ruka napisala, ne bude ”rječnika stranih riječi” i tome sličnih podvala.

-------

-----------------------

---

-----------------

----------------

----------------------

---------------

ZAPAMTITE...
Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samlio sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo... Niko izvan nas ovo ne razumije. Ovome su davno izumrli svi univerzalni uzroci, posljedice i razumijevanja. Zato je ovo samo naše. Ove kukavičke i ove junačke generacije, koje ne pomilova ni priroda ni bog. Nema ovome riječi u tuđim jezicima, nema ni svih medijskih slika u oku, ni sućuti u srcima.


Alija Isakovic, Antologija zla

Baš lijepo Lejla da ste ovo postavili na forumu jer svi mi po nešto zaboravljamo htjeli ili ne, naš jezik mora da ostane i opstane.