Bosno moja, da te nema, trebalo bi te izmisliti

Tu, zapadno od Srbije, istočno od Hrvatske, sa stidljivim izlaskom na Jadransko more, jedno parče zemljine površine, u obliku obrnutog trougla, državno-pravnim riječnikom rečeno, zove se Bosna i Hercegovina.


--------------------------------------------------------------------------------

E baš tu, na prostoru viševjekovnih sukoba, žive ljudi na način i u uslovima koje ni mašta Žil Verna ne bi mogla da osmisli, opiše i predstavi.

To je zemlja gdje su žiranti svetiji od djeteta, gdje je pojam veze (štele) postao preduslov za sve moguće i nemoguće. Za upis u vrtiće, škole, fakultete, za dobijanje posla, kao i kredita, za pokretanje firmi, gradnju kuća, za sve što nekome padne na pamet, prvo što se razmišlja je da li ja ili neko od nekog preko nekog zna nekog ko bi mogao stvar malo da pogura.

To je istovremeno i privreda koja uzmiče svim svjetskim trendovima, jer eto naše sreće da se nismo razvili prema dinamici koju nam zapad nameće pa smo se sačuvali od recesije koja hara planetom. Ko zna šta bi bilo, da smo zaštitili domaće poljoprivrednike, smanjili stopu nezaposlenosti, pripomogli posrnulu industriju i obezbjedili penzionerima život dostojan življenja.

U toj zemlji, turističke atrakcije su i dalje nebrušeni dijamant, ali ne i razlog koji bi zasmetao da svaki zaseok ima kancelariju i uz to direktora za razvoj toga i takvog turizma. Da on jednom godišnje organizuje kulturno-umjetničku manifestaciju, zborovanje kako bi naši stari rekli i pred nadležnima opravdali svoj godišnji budžet.

U tom trouglu, broj tri ima posebno značenje. Sve se dijeli na tri ravnopravna dijela, i ništa se ne dijeli sa narodom. Naravno, osim kredita i to ako imaš štelu.

Pa smo kreditno angažovani u sferi kupovanja cipela, televizora, stolova i stolica, posteljine, šerpi i lonaca. Stanovi, kuće, automobili, to se odavno nije pribavilo bez pomoći banaka koje su naši najbolji i najvjerniji životni pratneri.

Ta država sahranjuje stare, a izvozi mlade i ne ostavlja nikome (razumnome) nadu u bolje sutra. Kad spomenusmo izvoz, i da ga uopšte nema isto bi nam bilo. Toliko smo jaki na tom polju.

U našoj dragoj zemlji granacije da će ti biti obezbjeđena osnovna ljudska prava i data šansa da se izboriš za svoje mjesto pod suncem ne postoje.

Ali postoje garantni listovi. Onaj komadić papira koje ti prodavač uredno priloži uz račun kad neku robu pazariš. Ne trebalo nikome da ikad posegne za tim istim papirom i zatraži popravku nekog kupljenog aparata, jer mogao bi da prođe kao jedan moj prijatelj.

Ova priča vodi nas u svijet naučne fantastike, gdje je on (moj jaro) kupio svojevremeno "spaseniju" (za neupućene: mašina za pranje suđa). Ona mu se nakon izvjesnog vremena pokvari. Sturen, nakon višečasovnog tumaranja po kući, nađe on dobitni listić, uredno pečatiran garantni list. Provjera, garancija još vrijedi. Sreća bi kratkog vijeka. Telefon, radnik domaćeg preduzeća gdje je kupio ovu napravu na vezi, sluša objašnjenje mog dugara i nakon upoznavanja sa situacijom sa žalom prozbori: "Da, da, ali znate taj vam garatni list vrijedi za rusko tržište"!!!???

E, Bosno moja da te nema trebalo bi te izmisliti

Zaista lijepo za pročitati,,,,,,ali ma bolan ko to kaže nema Bosne